Jeste li ikada upoznali osobu koja uvijek kasni bez obzira na okolnosti? Prema britanskom The Sun-u, postoji malo poznati sindrom koji objašnjava ovakvo ponašanje – sindrom kroničnog kašnjenja. Psihologinja Becky Spelman objašnjava da ovaj sindrom obuhvaća nemogućnost procjene vremena i trajanja aktivnosti.
Mnogi od nas su se našli u situacijama kada trče za autobusom u posljednji tren, ne uspijevaju ispoštovati rokove ili potcjenjuju vrijeme potrebno za završetak određenog zadatka. No, kod nekih ljudi ovo iskustvo nije prolazno već trajno, što ukazuje na sindrom kroničnog kašnjenja, objašnjava psihologinja.
- TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA -
Iako ovaj sindrom nije medicinski dijagnosticiran poremećaj, liječnici ga koriste za opisivanje gubitka osjećaja za vrijeme. “Sindrom kroničnog kašnjenja često se povezuje s neurorazvojnim stanjima kao što je poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, odnosno ADHD”, izjavila je dr. Spelman, naglašavajući da nije nužno imati ADHD kako bi se imali problemi s upravljanjem vremenom.
Dr. Spelman objašnjava da sindrom kroničnog kašnjenja može biti posljedica izvršne disfunkcije mozga, što značajno ometa sposobnost kontrole i regulacije misli, emocija i ponašanja. Ovo stanje otežava planiranje, organizaciju i upravljanje vremenom.
Studije su pokazale da i ADHD i sindrom kroničnog kašnjenja dijele sličnost s hiperfokusom, gdje osoba postaje toliko zaokupljena jednim zadatkom da zanemaruje sve ostale aspekte okoline. Osobe koje dožive hiperfokus mogu osjetiti da vrijeme brzo prolazi dok se bave aktivnošću koja ih zanima.
Iako ovo stanje može izgledati frustrirajuće za one koji su prisiljeni čekati, važno je razumjeti da osobe s ovim sindromom mogu iskusiti stres i tjeskobu zbog svog kašnjenja. Razumijevanje i podrška od strane okoline, umjesto kritika, mogu pomoći tim osobama da bolje upravljaju svojim vremenom.
- TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA -
Ako se prepoznajete ili poznajete nekoga tko bi mogao imati sindrom kroničnog kašnjenja, psihološko savjetovanje može biti koristan korak prema boljem razumijevanju i suočavanju s ovim stanjem. Psiholozi mogu pružiti alate i strategije kako bi osobe s ovim sindromom bolje organizirale svoje vrijeme i postigle veću produktivnost u svakodnevnom životu. U konačnici, važno je promicati suosjećanje i razumijevanje prema onima koji se bore s ovim izazovom, jer svatko od nas ima svoje jedinstvene izazove s kojima se nosi.
