Većina radnika nakon pandemije nije spremna vratiti se u urede, radije će dati otkaz

Iako se većina ljudi nakon pandemije koronavirusa vratila u urede, želja za radom na daljinu i pod vlastitim uvjetima je i dalje jaka. Toliko jaka da bi, čini se, mnogi umjesto veće plaće radije izabrali fleksibilnost koju im je pružao rad od doma.

Unatoč inflaciji i rastu troškova života, gotovo dvije trećine američkih radnika bilo bi spremno prihvatiti smanjenje plaće da bi mogli raditi na daljinu, pokazalo je istraživanje FlexJobsa provedeno na više od 8400 ljudi. Sedamnaest posto radnika reklo je da bi žrtvovali do 20 posto svoje plaće, a svaki deseti rekao je da bi se odrekao i više od 20 posto.

Čak 63 posto ispitanika izjavilo je da im je rad na daljinu još uvijek najvažniji dio posla, ispred plaće, ravnoteže između poslovnog i privatnog života te dobrog šefa.

Nije to neka sreća za spomenute radnike jer pronalaženje posla na daljinu nikada nije bilo teže. Više od polovice ispitanika reklo je da je, u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, manje natječaja za rad u tvrtkama koje nude rad na daljinu, a one koje to nude preplavljene su kandidatima. Unatoč tome, više od polovice radnika poznaje nekoga tko je dao otkaz ili ga planira dati zbog zahtjeva poslodavca za povratkom na posao.

‘Nedostatak mogućnosti rada na daljinu značajan je razlog za to što ljudi napuštaju svoje poslove’, napisao je u izvješću Keith Spencer, stručnjak za karijeru u FlexJobsu. ‘Današnja radna snaga nevjerojatno cijeni rad na daljinu, a kako sve više tvrtki usvaja ove vrste politika, zaposlenici su sve otvoreniji za istraživanje novih prilika za karijeru uz fleksibilnost i mogućnosti rada na daljinu.’

Gotovo svi ispitanici rekli su kako vjeruju da rad na daljinu pozitivno utječe na njihovo mentalno i fizičko zdravlje, što potvrđuju brojni podaci. ‘Profesionalci koji rade cijene poboljšanu kvalitetu života koju rad na daljinu može pružiti, uz prednosti poput uklanjanja stresnog putovanja na posao ili smanjenog pritiska da se uključite u razgovor ili uredsku politiku’, kaže Spencer za Fortune.

Unatoč želji za fleksibilnošću, ne žele svi raditi od doma cijelo vrijeme. Samo 51 posto ispitanika reklo je FlexJobsu da uopće ne žele ići u ured, 46 posto je za hibridni aranžman, a samo tri posto ispitanika izrazilo je želju da budu u uredu pet dana u tjednu.

Uz sve to, 77 posto anketiranih reklo je da su produktivniji kod kuće nego na poslu. Mnogi se stručnjaci slažu s njima. ‘Ideja da dovođenje svih u uredsko okruženje – da rade rame uz rame – dovodi do čarobnih rezultata je glupa’, rekla je Annie Dean iz softverske tvrtke Atlassian.

Opet, mnoga dosadašnja istraživanja pokazala su suprotno: većina radnika zapravo bolje radi kada su u uredu, okruženi kolegama i pod paskom mentora.

Ali čak je i hibridni rad, smatra Dean, ‘iluzija izbora’ koja svim stranama ostavlja manje fleksibilnosti i autonomije nego što to žele. On ukida mnoge potencijalne beneficije za radnike – poput mogućnosti da žive dalje od grada, pokupe djecu iz škole ili trče popodne – i mnoge beneficije za tvrtku. To zapravo pogađa tvrtke sa ‘svim troškovima starog modela i nijednom od učinkovitosti novog modela’.

To ne znači da neki oblik hibridnog rada nije moguć. Stanfordski ekonomist i stručnjak za rad na daljinu Nick Bloom zagovara ‘pametni organizirani hibridni’ plan. Takvi planovi – koji ovise o jasnim očekivanjima, širokoj slobodi za prilagodbu i, što je najvažnije, dogovoru među članovima tima da svi dođu na posao istog dana – podižu produktivnost i radni moral.

Drew Houston, izvršni direktor Dropboxa, ističe da njegova tvrtka dopušta zaposlenicima da 90 posto godine provode kod kuće, što je povećalo njihovo zadovoljstvo.

‘Potreban vam je drugačiji društveni ugovor i puštanje kontrole. Ako vjeruješ ljudima i ponašaš se prema njima kao prema odraslima, oni će se ponašati kao odrasli. Povjerenje umjesto nadzora’, kaže Houston.