Jack Nicholson ostaje jedna od najprepoznatljivijih ikona Hollywooda čija filmografija pjeni od raznolikosti i genijalne glume. Njegov zavodljivi osmijeh i nezaboravni pogled učinili su ga legendom koja je obilježila više generacija filmskih ljubitelja.
Jack Nicholson je snimio preko 60 filmova tijekom karijere od šest desetljeća, osvajajući tri Oscara za najbolju glavnu ulogu i dokaz je da je pravi kinematografski genije čiji utjecaj seže daleko izvan samog glumljenja.
Od psiholoških trilera poput “Isijavanja” do romantičnih drama kao što je “Uslovi nježnosti”, ovaj misteriozni glumac kontinuirano je mijenjao lica kinematografije. Njegova sposobnost transformacije u potpuno različite likove čini ga jednim od najsvestranijih aktera svih vremena.
Možete li stvarno reći da poznajete holivudski film ako niste proživjeli emocionalnu oluju kroz objektiv Nicholsonovih očiju?
1. One Flew Over the Cuckoo’s Nest
Miloš Forman je 1975. godine snimio film koji je potpuno promijenio Nicholsonov život – ne samo kao glumca, već i kao kulturnu ikonu. One Flew Over the Cuckoo’s Nest donosi priču Randlea Patricka McMurphyja, čovjeka koji se pretvara da je lud kako bi izbjegio zatvorsku kaznu.
Nicholson je u ovoj ulozi pokazao nevjerojatnu sposobnost balansiranja između ludila i lucidnosti. Njegov McMurphy nije jednostavan lik – to je muškarac koji koristi humor i harizmu kao oružje protiv represivnog sustava. Film je osvojio pet glavnih Oscara, uključujući Nicholsonovu prvu nagradu za najbolju glavnu ulogu.
Ono što čini ovu izvedbu posebnom jest Nicholsonova sposobnost da McMurphyja prikaže kao tragičnog heroja. On ne glumi luđaka – glumi normalnog čovjeka u ludoj situaciji. Njegovi dijalozi s medicinskim osobljem, posebno sa sestrom Ratched, stvaraju napetost koja drži gledatelje na rubu stolice.
Kritičari često ističu scenu u kojoj McMurphy pokušava podići teški umivaonik. Nicholson je tu pokazao fizičku i emocionalnu snagu koja postaje metafora za borbu protiv sustava. Kada konačno odustane, njegova riječi “Bar sam pokušao” ostaju urezane u pamćenje.
Film je također značajan jer prikazuje Nicholsonovu sposobnost rada s ansamblom glumaca. Njegova kemija s Dannyjem DeVitom, Christopherom Lloydom i drugim kolegama stvara autentičnu atmosferu psihijatrijske ustanove. Njihove improvizacije tijekom snimanja donijele su dodatnu dubinu likovima.
2. Chinatown
Roman Polanski je 1974. godine stvorio nešto što će se pokazati kao neprocjenjivo blago u Nicholsonovoj karijeri. Chinatown predstavlja onaj rijetki film koji se nekako urezao duboko u kolektivnu svijest kinematografije… i to nije slučajno.
Jake Gittes postaje više od običnog privatnog detektiva—on je čovjek koji balansira između ciničnog realizma i tragičnog herojstva. Nicholson je tu ulogu pristupio s nevjerojatnom preciznosti, stvarajući lik koji se osjeća istovremeno poznato i potpuno nepredvidljivo. Scena za scenom, gledate kako se Gittes dublje zagubljuje u labirintu korupcije Los Angelesa.
Robert Towne je napisao scenarij koji kombinira sve elemente noir krimića s brutalno iskrenim komentarom o pohlepi. Film istražuje sedam smrtnih grijeha, s pohlepom kao glavnim pokretačem radnje. Nicholsonova interpretacija Gittesa postaje studija slučaja kako jedan glumac može nositi cijeli film na svojim ramenima.
Što čini ovu ulogu posebno fascinantnom? Nicholson uspijeva prikazati detektiva koji otkriva istinu koju možda ne želi znati. Njegova kemija s Faye Dunaway stvara napetost koja vas drži prikovane za ekran, dok svaki dijalog otkriva novi sloj složenosti.
Chinatown se smatra remek-djelom američke kinematografije, a Nicholsonova izvedba jedna je od onih koje definiraju što znači biti filmska ikona. Film postavlja standarde za sve buduće noir kriminalce i potvrđuje Nicholsonov status kao jedan od najvažnijih glumaca Novog Hollywooda.
3. The Shining
Kad se spomene Jack Nicholson, većina ljudi odmah pomisli na onu jezovitu scenu s vrati i čuvenu rečenicu “Here’s Johnny!” iz filma Isijavanje (1980). Kubrickovo remek-djelo transformiralo je Nicholsona u pravu ikonu horora — i možda najveću kinematografsku noćnu moru svih vremena.
U ulozi Jacka Torrancea, pisca koji postepeno gubi razum kao čuvar hotela Overlook tijekom zime, Nicholson je stvorio lik koji je istovremeno fascinantan i zastrašujući. Njegove oči postaju sve luđe kroz film, a ta evolucija od normalnog oca do potpuno psihotičnog ubojice događa se tako prirodno da gledatelje hvata jeza.
Zanimljivo je što Kubrick često koristi kadrove u kojima Nicholson direktno gleda u kameru — stvarajući osjećaj da duhovi hotela nadziru sve… pa čak i nas koji gledamo film. Ta tehnika čini Isijavanje posebno uznemirujućim jer se čini kao da opasnost prelazi granice ekrana.
Nicholsonova sposobnost portretiranja psihološki nestabilnih likova ovdje dostiže vrhunac. Svaki pokret, svaki pogled, svaka riječ — sve je perfektno odmjereno da stvori atmosferu nadolazećeg kaosa. Film je postao kultni klasik ne samo zbog Kubrickove režije, već i zbog Nicholsonove nezaboravne interpretacije lika koji polako klizi u ludilo.
Isijavanje ostaje jedan od najutjecajnijih horor filmova svih vremena, a Nicholsonov Jack Torrance — sinonim za kinematografski teror.
4. The Departed
Scorsese je 2006. godine izvukao iz Nicholsona ono što mnogi smatraju jednom od njegovih najzastrašujućih uloga. Frank Costello u “The Departed” nije bio tipični mafijašk boss — bio je pravi psihopat u odijelu, a Nicholson ga je oživio s onom svojom nezamjenjivom kombinacijom lukavstva i čistog ludila.
Ovaj film je bio nešto drugačiji za Jacka. U 69. godina, mogao je lako birati lakše uloge, ali umjesto toga se bacio u ovu složenu priču o izdaji u Bostonu. Njegov Costello manipulira policajcima i kriminalcima jednako lako… a onda dođe do onih trenutaka kad jednostavno eksplodira.
Zanimljivo je kako je Nicholson pristupio ovoj ulozi — koristio je svoj poznati osmijeh, ali ga je iskrivio u nešto jezivo. Kad se pojavi na ekranu s onim pogledom koji govori “znam nešto što ti ne znaš”, atmosfera se odmah zgusne.
Film je osvojio Oscara za najbolji film, a Nicholsonova kemija s Leonardom DiCapriom i Mattom Damonom pokazala je zašto je veteran još uvijek bio relevantan nakon tri desetljeća u Hollywoodu. Njegova uloga u “The Departed” potvrdila je ono što smo već znali — kad Scorsese i Nicholson rade zajedno, nastaje kinematografska čarolija koja traje.
5. Five Easy Pieces
Five Easy Pieces iz 1970. postaje Nicholsonov proboj u mainstream Hollywood—ali ne na način kako bi mnogi očekivali.
Umjesto tipičnog hollywoodskog heroja, Nicholson utjelovljuje Bobbyja Dupeaa, radnika na naftnim bušotinama koji skriva tajnu: nekad je bio pijanistički prodigij iz privilegirane obitelji. Ova dvostrukost—grubi radnik nasuprot klasičnom glazbeniku—omogućila je Nicholsonu da pokaže ono što će postati njegov zaštitni znak: sposobnost prikazivanja likova koji nisu ni potpuno dobri ni potpuno loši.
Kad se Bobby vraća kući vidjeti umirućeg oca (u pratnji svoje vulgarne djevojke), film postaje nešto posebno. Nicholson ne glumi klasičnog antijunaka—glumi čovjeka koji bježi od vlastite prošlosti, a ta borba između onoga što je bio i onoga što je postao stvara napetost koja drži gledatelje.
Čuvena scena u restoranu, gdje Bobby pokušava naručiti tost na svoj način, postala je legendarna. Nicholsonova frustracija eksplodira kroz savršeno mjerenu izvedbu—dovoljno da pokažem bijes, ali ne toliko da postane karikatura.
| Filmska dostignuća | Vrijednost |
|---|---|
| Oscar nominacije | 4 |
| Zlatni globus nominacije | 5 |
| Mjesto u Nacionalnom filmskom registru | 2000. godina |
Film je označio Nicholsonov uspon u A-ligi Hollywooda. Njegova sposobnost da učini nesimpatičnog lika privlačnim—bez romantiziranja njegovih mana—postavila je temelje za buduće uloge poput Jacka Torrancea ili Franka Costella.
Five Easy Pieces dokaz je da velike uloge ne zahtijevaju velike geste—ponekad je dovoljno biti autentično kompliciran.
6. As Good as It Gets
Romantične komedije rijetko uspiju uhvatiti tu pravu emotivnu dubinu, ali “As Good as It Gets” iz 1997. godine… e pa, to je bila potpuno druga priča. Nicholson je ovdje utjelovio Melvina Udalla—neurotičnog pisca romana koji pati od opsesivno-kompulzivnog poremećaja i čini se da mrzi cijeli svijet oko sebe.
Ono što je fascinantno kod ove uloge? Melvin je tip koji bi inače bio potpuno nesnosljiv. Homofobičan prema susjedu (Greg Kinnear), grub prema konobaricama, čovjek koji broji korake i izbjegava pukotine na pločniku kao da su opasne po život. Ali nekako… Nicholson uspijeva pronaći ljudskost u tom liku.
Scena s Helen Hunt u restoranu—ona mu servira kao konobarica Carol—postala je klasik romantičnih filmova. Kad joj kaže da je ona jedina osoba koja ga čini željnim da bude bolji čovjek… čak i najciničniji gledatelji osijete taj tren autentičnosti.
Film je donio Nicholsonu treći Oscar za glavnu ulogu—čime se pridružio vrlo ekskluzivnom klubu glumaca s tri statue. U 60. godini života, dokazao je da može biti jednako uvjerljiv u romantičnoj komediji kao što je bio u horor trileru ili drami.
Melvin Udall ostaje jedan od njegovih najkompleksnijih likova—čovjek koji balansira između mržnje i ljubavi, između izolacije i povezanosti. Nicholson je tu transformaciju učinio vjerojatnom i… iskreno, dirljivom.
7. Terms of Endearment
Možda vam je čudno što se film “Terms of Endearment” iz 1983. godine uopće spominje u kontekstu Jacka Nicholsona—napokon, glavna uloga pripala je Shirley MacLaine. Ali upravo tu leži genijnost njegova pristupa: Nicholson transformira sporednu ulogu u nezaboravnu kinematografsku perlu.
Garrett Breedlove, umirovljeni astronaut koji živi pored glavne junakinje Aurore, postaje jedna od Nicholsonovih najšarmantnijih kreacija. Tu nema psiholoških lomova ili mračnih nizova—samo čovjek koji odkriva da nije prekasno za ljubav. Nicholsonova kemija sa Shirley MacLaine stvara onaj rijedak Hollywood trenutak gdje se dob pretvara u prednost, a ne prepreku.
James L. Brooks, redatelj filma, priznao je da je Nicholson improvisirao većinu svojih najupamćenijih replika. Scena u kojoj Garrett pokreće svoj Corvette dok viče “Give me a call!” postala je kultna upravo zbog te spontanosti. Film je osvojio pet Oscara, uključujući Nicholsonovu drugu nagradu za sporednu ulogu.
Ono što “Terms of Endearment” čini posebnim u Nicholsonovoj filmografiji jest njegova sposobnost da pokaže vulnerabilnost bez gubljenja autoriteta. Garrett nije tipičan Nicholsonov antijunak—on je jednostavno muškarac koji pokušava biti bolji. Ta ljudskost, kombinirana s njegovim prepoznatljivim šarmom, stvara lik koji publika pamti godinama nakon gledanja.
Ovaj film dokazuje da Nicholson može osvojiti publiku čak i kada nije u središtu priče, što govori o njegovoj izuzetnoj glumačkoj inteligenciji.
8. The Last Detail
Ovaj Nicholsonov film iz 1973. godine možda nije dobio toliko pozornosti kao “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, ali… dečki, kakva je to bila uloga. Billy “Badass” Buddusky — ime koje samo po sebi govori sve što trebate znati o liku.
Hal Ashby je režirao ovaj mornarički road trip prema romanu Darryla Ponicsana, a Nicholson glumi mornaričkog signalmana prve klase koji dobije zadatak prevesti mladića Larryja Meadowsa u pomorski zatvor u New Hampshire. Ali ne — Buddusky i njegov kolega Mulhall odluče mladiću priuštiti pravi posljednji izlazak prije zatvora.
Od pijanke u Washingtonu do tučnjave s marincima u New Yorku, pa sve do… ajmo reći, edukativnog iskustva u Bostonu — film prati trojku mornara kroz Ameriku sedamdesetih. Nicholsonova interpretacija Budduskoga je brutalno sirova i istovremeno dirljivo ljudska.
Kritičari su bili oduševljeni ovom “običnom” ulogom koja je pokazala glumčevu sposobnost da prenese složene emocije bez velikih gestova. Film je pokupio nominacije za Oscara i Zlatni globus, što govori o kvaliteti Nicholsonove izvedbe.
Buddusky ostaje jedan od najautentičnijih likova u Nicholsonovoj filmografiji — lik koji vas može istovremeno razljutiti i ganuti do suza. To je ona vrsta uloge koja dokazuje zašto je Nicholson legenda — sposoban je učiniti da se zaljubite u lik koji bi inače mogao biti potpuno nesnosljiv.
9. A Few Good Men
Ovo je bio trenutak kada je Nicholson pokazao da može dominirati scenom u kojoj nije ni glavni lik. Kao pukovnik Nathan R. Jessep u “A Few Good Men” (1992), stvorio je jednu od najcitiranijih rečenica u povijesti filma: “You can’t handle the truth!”
Rob Reiner mu je dao ulogu koja je trajala tek dvanaest minuta ekranskog vremena, ali koje minute! Nicholson je iskoristio svaku sekundu da stvori nezaboravan lik vojnog fanatika koji svoje postupke opravdava kroz iskrivljenu logiku časti i dužnosti. Njegova kemija s Tomom Cruiseom u sudnici postala je legendarna—dva glumca različitih generacija koji se sukobljavaju kroz savršeno napisane dijaloge.
Što čini ovu ulogu posebnom? Nicholson je Jessepa prikazao kao čovjeka koji istinski vjeruje u svoju moralnu superiornost. Nije to bio jednostavan negativac—bio je vojnik koji je svoje okrutne postupke smatrao patriotskim činom. Ta složenost lika omogućila je Nicholsonu da iskoristi svoju prepoznatljivu intimidaciju, ali ju je obojio nijansama koje su publiku natjerale da razumije Jessepovu logiku, čak i dok je osuđuje.
Film je zaradio 236 milijuna dolara širom svijeta, a Nicholsonova izvedba donijela mu je nominaciju za Oscara za najbolju sporednu ulogu. Kritičari su posebno isticali način na koji je balansirao između autoriteta i paranoje—Jessep je bio uvjeren u svoju pravednost sve do trenutka kada mu se logika srušila pred očima.
“A Few Good Men” dokazuje da Nicholson može nositi cijeli film na svojim plećima čak i u sporednoj ulozi. Ta kultna scena u sudnici ostaje jedno od najjačih glumačkih ostvarenja devedesetih, potvrđujući zašto je bio nezamjenjiv dio Hollywooda kroz desetljeća.
10. Batman
Kad se spomene Batman iz 1989., Jack Nicholson odmah dolazi na um—i to iz dobrog razloga. Tim Burton je napravio potez koji će se pamtiti kroz desetljeća: dao je jednom od najintenzivnijih glumaca Hollywooda ulogu koja je bila kao stvorena za njega.
Nicholsonov Jack Napier postaje Joker nakon što pade u kadicu kemikalija tijekom sukoba s Batmanom. Ova transformacija nije bila samo fizička—Burton i Nicholson su stvorili psihopatskog genija koji koristi humor kao oružje. Njegova interpretacija Jokera balansira između groteskne komedije i iskrenog terora.
Film je zaradio preko 400 milijuna dolara širom svijeta, što je 1989. bilo astronomski iznos. Nicholsonova izvedba postala je standard po kojemu se mjerili svi budući Jokeri. Njegova kemija s Michaelom Keatonom (Batman) i Kim Basinger (Vicki Vale) stvara dinamiku koja drži pozornost kroz cijeli film.
Možda je najpoznatija Nicholsonova replika: “Have you ever danced with the devil under the pale moonlight?” Ova rečenica postala je kultna, a način na koji je Nicholson izgovara—s tim prepoznatljivim osmijehom koji se pretvara u jezivu grimu—ostaje nezaboravan.
Burton je iskoristio Nicholsonovu sposobnost prebacivanja između šarma i ludila. Joker nije bio samo zlikovac—bio je zabavan, nepredvidljiv i opasan u jednakoj mjeri. Nicholson je stvorio lika koji publiku istovremeno privlači i odbija.
Ovaj Batman označava prekretnicu u Nicholsonovoj karijeri. Dok je ranije bio poznat po složenim dramskim ulogama, ovdje pokazuje da može nositi blockbuster film, čineći ga još relevantnijim za mainstream publiku.