Joaquin Phoenix predstavlja jednog od najtalentiranijih i najkontroverznijih glumaca svoje generacije. Njegov jedinstveni pristup glumi i duboka psihološka portretiranja likova učinili su ga nezaobilaznim imenom u Hollywoodu. Od ranih dana karijere do osvajanja Oscara, Phoenix je gradio impresivnu filmografiju koja pokriva sve žanrove.
Joaquin Phoenix ostvario je preko 40 filmskih uloga tijekom svoje karijere, uključujući kultne filmove poput “Gladijatora”, “Walka the Linea”, “Her” i “Jokera”, za koji je osvojio Oscar za najbolju glavnu mušku ulogu 2020. godine.
Njegova transformacija za različite uloge postala je legendarna među obožavateljima filma. Phoenix ne bira samo komercijalno uspješne projekte – često se odlučuje za izazovne, umjetnički vrijedne filmove koji testiraju granice njegovog talenta. Svaki njegov nastup donosi nešto novo i neočekivano, što ga čini fascinantnim za praćenje kroz godine.
1. Gladiator
Ridley Scott nije mogao ni sanjati kakav će phoenix (hehe, no pun intended) nastati iz tog čoveka kada ga je 2000. godine doveo na set “Gladijatora”. Commodus, najmlađi sin cara Marka Aurelija, postao je uloga koja je zauvek promenila Phoenixovu karijeru.
Phoenix je u ovom filmu pokazao nešto što će postati njegov zaštitni znak – sposobnost da od negativca napravi složen, gotovo simpatičan lik. Nije bio tipičan holivudski villain koji samo preti i viče. Ne, ovaj Commodus je bio… slomljen. Čovek koji očajnički traži ljubav svog oca, a kada je ne dobije, postaje opasan poput ranjene životinje.
Scena u kojoj govori svom umirućem ocu “Četiri godina sam čekao na ove reči” ostala je urezana u memorije filmofila. Tu se vidi ceo Phoenix – ta ranjivost ispod površine, taj trepet u glasu koji govori više od svih reči.
Russell Crowe je možda bio glavni junak, ali Phoenix je ukrao film. Nominacija za Oskara u kategoriji najboljeg sporednog glumca bila je samo potvrda onoga što su kritičari već znali – da je mladi čovek od 26 godina sposoban da parira veteranima poput Ricarda Harisa i Olivera Rida.
Interesantno je što je Phoenix kasnije govorio da mu je ova uloga bila “emotivno iscrpljujuća”. Mesecima se pripremao, učio je o rimskim carevima, čitao je istorijske knjige… a onda je sve to bacio u stranu i pustio da njegova intuicija vodi. Rezultat? Jedan od najupečatljivijih filmskih negativaca u poslednjih 25 godina.
2. Her
Znanstvena fantastika rijetko kada tako vješto istražuje ljudsko srce. Film “Her” iz 2013. godine postavlja Phoenixa u ulogu Theodorea Twomblyja – osamljenog čovjeka koji piše osobna pisma za druge ljude, a pritom ne može riješiti vlastite emocionalne probleme.
Theodore se zaljubljuje u operativni sustav s umjetnom inteligencijom po imenu Samantha (glas Scarlett Johansson). Na papiru zvuči bizarno, u praksi postaje jedna od najdelikatnijih ljubavnih priča moderna filma. Phoenix nosi cijeli film uglavnom kroz razgovore s glasom – tehnički podvig koji zahtijeva iznimnu glumačku preciznost.
Spike Jonze režirao je film koji je osvojio Oscara za najbolji originalni scenarij 2014. godine, a Phoenixev nastup nominiran je za zlatnu statueju. Ova uloga pokazala je njegovu sposobnost prenošenja dubokih emocija kroz suptilne facijalne ekspresije i tonove glasa.
Film istražuje moderne teme usamljenosti u digitalnom doba. Theodore živi u futurističkom Los Angelesu gdje tehnologija dominira interpersonalnim odnosima, što čini priču relevantnom i danas. Phoenixova interpretacija prikazuje muškarca koji traži autentičnu povezanost u svijetu punom površnih interakcija.
Kritičari posebno ističu scenu u kojoj Theodore prvi put čuje Samanthin glas – Phoenixova reakcija od čuđenja do fascinacije trajekt je od nekoliko sekundi, ali govori cijelu priču. Njegova sposobnost stvaranja kemije s nevidljivim sugovornikom čini “Her” jednim od najneobičnijih, ali i najuvjerljivijih portreta moderne ljubavi.
3. Walk the Line
Znate onu situaciju kad vidite film koji potpuno promijeni vaš pogled na nekoga? Tako je bilo s Phoenixom u Walk the Line iz 2005. godine.
Phoenix je doslovce postao Johnny Cash – i to ne samo vizualno. Proveo je mjesecima učeći Cashove pokrete, ton glasa, pa čak i način na koji je držao gitaru. Rezultat? Nominacija za Oskara i jedna od najuvjerljivijih biografskih izvedbi u povijesti filma.
Ono što je fascinantno kod ove uloge… Phoenix je zapravo pjevao sve pjesme uživo. Bez playbacka, bez studijskih trikova. Kad čujete “Ring of Fire” u filmu, to je stvarno Phoenix koji pjeva. Reese Witherspoon (June Carter) kasnije je priznala da je tijekom snimanja bila potpuno očarana njegovom transformacijom.
Film je zaradio preko 186 milijuna dolara worldwide, ali brojke nisu ono što čini ovu ulogu posebnom. Phoenix je uspio uhvatiti Cashovu mračnu stranu – borbu s ovisnostima, složen odnos s vjerom, turbulentnu ljubav prema June Carter.
Jedna scena koja me uvijek pogodi? Kad Phoenix (kao Cash) prvi put izvodi “Folsom Prison Blues” pred zatvorskim publikom. Ta sirovost, ta autentičnost – osjećate svaki Cash-ov demon kroz Phoenixovu izvedbu.
Kritičari su bili oduševljeni. Rolling Stone je napisao da Phoenix “ne imitira Casha – on ga oživi”. A to je ono što razlikuje veliku biografsku ulogu od obične mimikraje.
4. The Master
Paul Thomas Anderson baš zna kako zabrljaviti u glavu. Ovaj redatelj, koji inače voli komplicirati stvari (u dobrom smislu), 2012. godine je poslužio The Master — film koji će ti ostaviti osjećaj kao da si upravo preživio psihološku sesiju.
Phoenix ovdje igra Freddieja Quella, bivšeg mornara koji je… pa, kako da to kažem… prilično pokvaren. Ne u kriminalnom smislu, već u onom “čovjek-koji-je-vidio-previše-u-ratu” smislu. Nakon Drugog svjetskog rata, Freddie luta bez cilja dok ne nailazi na karizmatičnog vođu duhovnog pokreta zvanog “The Cause.”
Lancaster Dodd (Philip Seymour Hoffman) vodi ovaj pokret, a njihov odnos… to je nešto što ćeš zapamtiti. Ne radi se o jednostavnoj priči mentora i učenika. Ovdje je sve puno složenije, mračnije.
Phoenix je za ovu ulogu zaronuo toliko duboko da je gotovo nestao u liku. Njegova transformacija u Freddieja — s tom nervoznom energijom i nepredvidljivim pokretima — čini da zaboraviš da gledaš glumca. Scena gdje Freddie prolazi kroz “procesuiranje” (neki oblik terapije unutar pokreta) je toliko intenzivna da će ti se koža naježiti.
Film je dobio tri Oscar nominacije, uključujući i Phoenixovu za glavnu ulogu. Kritičari su ga hvalili zbog “duboke psihološke drame i izvrsnih glumačkih izvedbi,” što je prilično skroman opis za ono što Phoenix izvodi na ekranu.
“The Master” zapravo istražuje kako ljudi pokušavaju pronaći smisao nakon trauma… što je tema koja se proteže kroz većinu Phoenixovih filmova.
5. Joker
Ovo je film koji je potpuno promijenio sve što smo mislili da znamo o Joaquinu Phoenixu. I kad kažem “sve”, mislim baš to.
Phoenix je u Jokeru iz 2019. godine stvorio nešto što nitko nije očekivao – Arthur Fleck nije bio tipični supervillain koji se rodi zao. Ovaj lik je čovjek koji polako, scenu po scenu, tone u ludilo zbog društvene izolacije i mentalnih problema. Phoenix je za ovu transformaciju izgubio 24 kilograma, a svaki pokret njegovog tijela govorio je priču o čovjeku koji se raspada.
Todd Phillips je režirao ovaj kontroverzni projekt, ali Phoenix je bio taj koji je nosio cijeli film na svojim ramenima. Njegova interpretacija Arthura koji postaje Joker bila je toliko intenzivna da su mnogi kritičari govorili kako gledaju čovjeka koji doista prolazi kroz mentalni slom pred kamerama.
Scena u kojoj Arthur pleše po stepenicama u Bronxu postala je kulturni fenomen – meme je obišao svijet u roku od tjedana. Ali ono što je Phoenix učinio s tim plesom… to nije bila samo koreografija. To je bilo oslobađanje lika koji konačno prihvaća svoju mračnu stranu.
Film je zaradio preko milijardu dolara svjetski, a Phoenix je osvojio svojeg prvog Oscara za glavnu ulogu. Kritičari su bili podijeljeni oko poruke filma, ali nitko nije mogao osporiti Phoenixovu izvedbu.
Njegov pristup liku bio je metodičan do ekstremnih granica – mjesecima se pripremao psihički i fizički za ulogu koja je zahtijevala da se dovede do ruba vlastite mentalne stabilnosti. Rezultat? Jedna od najupečatljivijih glumačkih transformacija u povijesti kinematografije.
6. You Were Never Really Here
Ovaj film je… drugačiji. Lynne Ramsay režira Phoenixa u ulozi Joea – ratnog veterana koji radi kao “čistač”. Ne, ne onaj s krpom, već onaj koji… pa, čisti probleme koji se ne mogu riješiti pozivom u ZET.
Phoenix je za ovu ulogu fizički i mentalno transformirao svoje tijelo i um. Joe je traumatiziran, brutalan, ali istovremeno krhak čovjek koji spašava nestalu djevojčicu iz mreže korupcije. Ovo nije vaš tipični akcijski film – Ramsay koristi minimalizam i simboliku da prikaže unutarnji rat koji Joe vodi sam sa sobom.
Što čini ovaj nastup posebnim? Phoenix ne govori puno (što je za njega… izazov), već sve prenosi kroz tijelo i pogled. Njegove ruke drhte kad čisti pištolj. Oči mu se suzne kad vidi fotografiju svoje majke. To je gluma bez riječi – čista emocija prenesena kroz pokret i izraz lica.
Film istražuje kako trauma mijenja čovjeka. Joe pokušava spasiti drugu osobu, ali zapravo pokušava spasiti samog sebe. Phoenix je mjesecima proučavao veterane s PTSP-om, razgovarao s njima, učio njihove navike i strahove. Rezultat je portret čovjeka koji je izgubljen u vlastitoj glavi.
Kritičari su hvalili Phoenixovu hrabrost da prihvati ulogu koja nema klasičnu dramaturšku strukturu. Nema tu puno eksplozija ili jurnjava – samo čovjek koji se bori s demonima koje ne možete vidjeti. I Phoenix te demone čini opipljivima kroz svaki osmijeh koji se pretvara u grimasu.
7. Inherent Vice
Ovaj film… pa, moram reći da je totalno drugačiji od svega što smo dosad vidjeli od Phoenixa. Inherent Vice iz 2014. predstavlja Larryja “Doc” Sportella, hipi privatnog detektiva koji se snalazi kroz Los Angeles 70-ih kao da je upao u neki trippy san.
Paul Thomas Anderson režirao je ovu čudnu mješavinu komedije i trilera, a Phoenix je tu dao jednu od svojih najzabavnijih izvedbi. Doc traži nestalu bivšu djevojku i njenog bogatog dečka—zvuči jednostavno, zar ne? Ma kakvi. Ova priča se uvija kao pretzel, puna kontrakulturnih tema, korupcije i hladnoratovskih zavjera.
Phoenix ovdje pokazuje potpuno drugu stranu svojeg talenta. Umjesto intenzivnih, mračnih likova, Doc je opušten tip koji se nosi s kriminalnim svijetom Los Angelesa kroz maglu marihuane i 70-ih vibrova. Njegova hemija s raznolikim likovima—od gangova do korumpiranih službenih osoba—čini film živopisnim portretom tog doba.
Zanimljivo je kako se Phoenix prilagodio ovom stilu. Dok u Jokeru ili The Masteru vidimo duboke psihološke transformacije, ovdje je prisutnost više ležerna. Ali ne manje impresivna—sposobnost da se prebaci između drama poput Walk the Line i ovakvih eksperimentalnih projekata pokazuje koliko je versatilan glumac.
Film možda nije bio komercijalno uspješan kao neki od Phoenixovih blockbustera, ali kritičari su hvalili njegovu sposobnost navigiranja kroz Andersonovu složenu priču s prirodnom lakoćom.
8. C’mon C’mon
Nakon što je Phoenix osvojio publiku kao Joker, mnogi su se pitali što će biti njegov sljedeći potez. Odgovor je stigao u obliku crno-bijele drame “C’mon C’mon” iz 2021. godine – filma koji je pokazao potpuno drukčiju stranu ovog svestraneg glumca.
U ovom intimnom projektu redatelja Mikea Millsa, Phoenix utjelovljuje Johnnyja, radijskog novinara koji putuje Amerikom intervjuirajući djecu o njihovim snovima i strahovima. Kada se njegova sestra mora riješiti osobnih problema, Johnny preuzima brigu o svojem devetogodišnjem nećaku Jesseju… i tu počinje prava avantura.
Film traje 108 minuta i snimljen je u prekrasnoj crno-bijeloj tehnici koja dočarava nostalgiju obiteljskih fotografija. Phoenixova interpretacija Johnnyja daleko je od mračnih likova kojima nas je navikao – ovdje vidimo njegovu nježniju stranu, sposobnost da iskreno komunicira s djecom i da kroz njihove oči ponovno otkrije svijet.
Što je posebno fascinantno kod “C’mon C’mon” jest to kako Phoenix gradi kemiju s mladim Woodym Normanom (koji igra Jesseeja). Njihov odnos na ekranu djeluje toliko prirodno da se čini kao da gledamo pravi ujak i nećak, a ne glumce.
Film je imao premijeru na Telluride Film Festivalu 2. rujna 2021. godine, a kritike su bile iznimno pozitivne. Aaron i Bryce Dessner (poznatiji kao članovi benda The National) skladali su glazbu, pri čemu je za Aarona to bio prvi filmski soundtrack.
Phoenix je ovdje pokazao da može nositi film koji se oslanja na suptilnost umjesto na dramatičnost – što dokazuje zašto je jedan od najpoštovanijih glumaca svoje generacije.
9. Signs
Ako mislite da je Phoenix samo mračan tip koji glumi psihopate… čekajte da vidite što je napravio u ovom sci-fi thrilleru iz 2002. godine.
Signs je film koji je Phoenix snimio uz Mel Gibsona, a režirao ga je M. Night Shyamalan (da, onaj što voli plot twistove). Phoenix ovdje glumi Merrill Hessa, brata bivšeg svećenika koji otkriva misteriozne krugove na kukuruznom polju. I ne, nije riječ o artistima koji se dosađuju vikendom.
Film prati obitelj koja se suočava s mogućom izvanzemaljskom invazijom, a Phoenix donosi tu savršenu kombinaciju skepticizma i straha koja čini cijelu priču uvjerljivom. Njegova uloga možda nije bila u centru pozornosti kao Gibsonova, ali Phoenix je uspio stvoriti lik koji je istovremeno zabavan i dirljiv.
Što je fascinantno kod ovog filma? Shyamalan se fokusirao na atmosferu umjesto na spektakularne efekte. Nema eksplozija ni laserskih pušaka—samo čista psihološka napetost. Phoenix je tu elementarno važan jer njegova prirodnost u glumi pomaže publici da povjeruje u apsurdnost situacije.
Signs je zaradio 408 milijuna dolara worldwide i dobio je nekoliko nagrada, uključujući Teen Choice Award. Kritičari su posebno hvalili kinematografiju i načine na koje je Shyamalan gradio suspense kroz svakodnevne situacije.
Phoenix je kasnije rekao da mu je bilo zanimljivo raditi u žanru koji obično ne bi odabrao. Ovaj film je dokazao da može biti jednako uvjerljiv u mainstream produkciji kao i u indie dramama—talent koji će mu dobro doći u kasnijim ulogama poput one u Jokeru.
10. Two Lovers
Ah, “Two Lovers” – ovaj film je pravi emotivni rollercoaster koji je Phoenix izveo sa svojevrsnim… kako da kažem… tihom virtuoznošću. Brighton Beach, 2008., James Gray za režijom – i odmah znaš da te čeka nešto duboko i složeno.
Phoenix ovdje utjelovljuje Leonard-a, tipa koji je emotivno razdrvan nakon što mu je propala veza (poznato nam je svima, ne?). Ali ovo nije obična romantična drama. Leonard mora birati između dvije žene, a Joaquin tu situaciju… pa, praktički živi. Dostojevski je inspirirao priču svojom “Bijelim noćima” iz 1848., što objašnjava zašto se sve čini tako psihološki naslojevano.
Moram priznati – gledajući ovaj film, skoro sam zaboravila da Phoenix glumi. Njegova ranjivist, način kako balansira između očajničke potrebe za ljubavlju i obiteljskog pritiska… jednostavno je prirodan. Nema tu velikih gestova ili dramatičnih trenutaka – sve je u detaljima.
Cannes je prepoznao kvalitetu – film je bio u službenoj konkurenciji 2008. godine, što govori puno o tome koliko su kritičari cijenili Phoenixovu izvedbu. Brighton Beach postaje gotovo treći lik u filmu, a ta rusko-jevrejska četvrt New Yorka pruža savršen okvir za Leonardovu unutarnju borbu.
Ono što mi se najviše sviđa kod ovog filma? Phoenix ne pokušava biti simpatičan ili lako razumljiv. Leonard je kompliciran, ponekad frustrirajući, ali uvijek stvaran. I kada završi film, ostaneš s osjećajem da si upravo upoznao nekoga… ne samo gledao ga na ekranu.