Robert De Niro ostaje jedna od najutjecajnijih figura u modernoj kinematografiji, s karijerom koja se proteže preko pet desetljeća. Ovaj legendarni glumac stvorio je nezaboravne likove koji su obilježili generacije filmskih ljubitelja.
Robert De Niro snimio je preko 100 filmova tijekom svoje karijere, uključujući kultne klasike poput “Kuma”, “Taksista”, “Goodfellas” i “Casino”, etablirajući se kao jedan od najvećih glumaca svih vremena.
Od njegovih ranih suradnji s Martinom Scorseseom do modernih komedija, De Nirov opus pokriva sve žanrove i generacije. Svaki njegov film nosi pečat perfekcije i dubine karakterizacije koja ga izdvaja od ostalih. Ova kinematografska avantura kroz njegove najvažnije uloge otkrit će vam zašto De Niro i dalje vlada sedmim umjetnostom.
1. The Godfather Part II
Robert De Niro je u ovom legendarnom filmu iz 1974. ostvario jednu od najsnažnijih gluma svojeg života. Čak i danas, kad netko spomene mladu verziju Vita Corleona, prvo što mi padne na pamet je De Niro kako tiho promatra svoj okoliš onim penetrantnim pogledom.
Film je bio… kako da kažem… prilično rizičan projekt. Francis Ford Coppola je tražio glumca koji može utjeloviti mladog Marlon Branda, a to nije baš mala stvar. De Niro je morao naučiti sicilijski dijalekt i duboko proučiti Brandove maniere iz prvog dijela.
Rezultat? Osvojio je Oscara za najbolju sporednu mušku ulogu – što je bilo prilično neočekivano za relativno mladog glumca.
Ono što čini ovu ulogu posebnom jest De Nirova sposobnost da prikaže Vitovu transformaciju od mladog sicilijanskog imigranta do nemilosrdnog mafijaša. Bez puno dijaloga (većinom govori sicilijski), De Niro koristi suptilnu mimiku i pokrete tijela kako bi prenio dubinu karaktera.
Coppola je kasnije rekao da De Niro “ima nevjerojatnu sposobnost da postane netko drugi potpuno”. U ovom filmu, ta sposobnost je bila presudna – trebao je stvoriti vjerodostojnu vezu s Brandovim kultnim portretom Don Corleona.
De Nirova priprema za ulogu postala je legendarna u Hollywoodu. Proveo je mjesece učeći sicilijski, proučavajući video snimke Branda i radeći s dijaloškim trenerom. Ta pedantnost u pripremi postala je njegov zaštitni znak kroz cijelu karijeru.
2. Goodfellas
Možda je malo čudno što De Niro u Goodfellas nije glavna zvijezda – taj spotlight pripada Ray Liottu kao Henry Hillu. Ali to ne umanjuje činjenicu da je njegova uloga Jimmyja Conwaya jedna od onih koja ti se urezuje u pamćenje zauvijek.
Conway nije tvoj tipični mafijašo iz filmova. Nema te dramatične monologe ili spektakularne scene nasilja (barem ne one koje očekuješ). Umjesto toga, De Niro prikazuje čovjeka koji je opasan upravo zbog svoje suptilnosti. Kad Conway sumnja da netko zna previše o pljački na aerodromu, njegova paranoja postaje zarazna – i smrtonosna.
Scorsese je odlično iskoristio De Nirovu sposobnost prenošenja emocija kroz minimalne pokrete. Zapamti onu scenu u kojoj Conway govori o tome kako “nikad ne ostavljaš tijelo” – rečenica koja zvuči skoro pa kasualno, ali nosi težinu stotina neispisanih prijetnji.
Jimmy Conway temelji se na stvarnom mafijašu Jimmyju Burkeu, poznatom kao “Jimmy the Gent”. Burke je bio odgovoran za pljačku Lufthanse 1978. godine, najveću pljačku gotovine u povijesti SAD-a do tog trenutka. De Niro je proučavao Burkeove manirizme i način govora, stvarajući karakter koji je istovremeno šarmantan i duboko neurotičan.
Film je snimljen 1990. godine, a zaradio je preko 47 milijuna dolara na američkim kinoblagajnama. Kritičari su posebno pohvalili De Nirovu sposobnost da ostane u sjeni glavne priče, a opet stvori nezaboravan karakter koji pokreće ključne trenutke filma.
Goodfellas danas smatra se jednim od najboljih kriminalističkih filmova svih vremena – i Conway ostaje jedan od De Nirovih najsuptilnijih, ali najmoćnijih likova.
3. Taxi Driver
Evo tu dolazi film koji je praktički redefinirao što znači biti glumac u Hollywoodu. Taxi Driver iz 1976. nije samo još jedan Scorsese-ov remek-djelo — to je psihološka studija koja je De Niru omogućila da pokaže baš svaki dio svojeg talenta.
Travis Bickle… gdje da počnem s tim likom? De Niro je stvorio karakter koji je istovremeno i fascinantan i zastrašujuć. Ovaj usamljeni taksist koji se vozi noćnim ulicama New Yorka postaje sve više otuđen od stvarnosti. I tu je De Niro genijalan — on ne glumi luđaka, on glumi čovjeka koji polako klizi u ludilo.
Najbolji dio? Scena ispred ogledala gdje Travis vježba svoj čuveni “You talkin’ to me?” monolog. De Niro je tu improviziziou najvećem dijelu, a ta spontanost čini scenu toliko autentičnom da vas naježi. Travis nema s kime razgovarati pa razgovara sam sa sobom… i mi gledamo kako se rađa ikona kinematografije.
Što De Nira čini posebnim u ovoj ulozi jest njegova sposobnost da prikaže Travisovu izolaciju kroz jezik tijela. Pogledajte kako sjedi u taksiju — uvijek odvojen, uvijek u svojoj kabini, uvijek sam. Kad pokuša pristupiti Betsy (Cybill Shepherd), njegova neugodnost je opipljiva. De Niro je proučavao prave taksiste tjednima prije snimanja, vozio je taksi po New Yorku da uhvati taj osjećaj otuđenosti.
Film je dobio Zlatnu palmu u Cannesu, a De Niro je bio nominiran za Oscara. Ali ono što je najvažnije — stvorio je lik koji se još uvijek citira 50 godina kasnije. Travis Bickle je postao sinonim za urbansko otuđenje, a De Nirova interpretacija ostaje neprevršena.
4. Raging Bull
Raging Bull predstavlja De Nirovu najzahtjevniju ulogu i vjerojatno najveću glumačku transformaciju u kinohistoriji. Jake LaMotta nije bio tipičan sportski junak—ovaj bokser je bio destruktivan, paranoičan i nasiljan čovjek koji je uništavao sve što je dotaknuo.
Scorsese je postavio nevjerojatan izazov pred De Nira. Glumac je trebao prikazati LaMottinu cijelu životnu priču, od atletski građenog mladog boksera do debelog, ostarjelog vlasnika noćnog kluba. De Niro je prihvatio izazov na najradikalniji način moguć—dobio je 27 kilograma tijekom snimanja.
Ta fizička transformacija bila je samo početak. De Niro je proučavao LaMottinu autobiografiju, trenirao s bivšim bokserima i perfekcionirao svaki pokret u ringu. Njegova priprema trajala je mjesecima, a rezultat je bila uloga koja je redefinirala granice glumačke posvećenosti.
Film prikazuje LaMottinu destruktivnu stranu kroz brutalne obiteljske scene. De Niro prenosi Jakeovu paranoju i ljubomoru kroz suptilne promjene u mimici lica—posebno u scenama s bratom Joeyjem (Joe Pesci). Njegova sposobnost prikazivanja unutarnjeg nemira bez pretjerivanja čini ovu ulogu majstorskom.
Scorsesejeva crno-bijela fotografija dodatno naglašava De Nirovu izvedbu. Svaka scena nasilja, svaki moment slabosti i Jake LaMottina konačna destrukcija prikazani su kroz De Nirovu impresivnu interpretaciju koja je zasluženo nagrađena Oscarom za najboljeg glavnog glumca.
Raging Bull ostaje najcjenjeniji sport drama u filmskoj povijesti, a De Nirova uloga postavlja standard koji niti jedan glumac nije uspio dostići.
5. Heat
Ah, Heat – film koji je konačno spojio dvije najveće glumačke legende u jednoj sceni. Do 1995. godine, De Niro i Al Pacino nikad nisu stvarno podijelili ekran (ne računajući Kuma II gdje se nisu ni sreli), a Michael Mann ih je okupio u kriminalističkom remek-djelu koje je redefiniralo žanr.
De Niro glumi Neila McCauleya, profesionalnog pljačkaša koji živi po strogom kodeksu – nikad se ne veži za ništa što ne možeš ostaviti za 30 sekundi. Zvuči kao klišej? Pa, De Niro to čini fascinantnim kroz suptilne geste i hladni pogled koji govori više od tisuću riječi.
Legendarna scena u kafeu između McCauleya i detektiva Hanna (Pacino) snimana je bez prethodnih proba. Mann je htio autentičnu kemiju, a dobio je kinematografsko zlato. De Niro pristupa ulozi s metodom koja je već postala njegov zaštitni znak – proučavao je stvarne profesionalne kriminalce i njihove navike.
Ono što čini De Nirovu izvedbu posebnom jest način na koji prikazuje McCauleyevu unutarnju borbu između profesionalizma i čežnje za normalnim životom. Njegova veza s Eady (Amy Brenneman) otkriva njegovu ranjivost, što De Niro prenosi kroz sitne promjene u izrazu lica – nešto što većina glumaca ne bi ni pokušala.
Film traje 170 minuta, a De Niro nema ni jedan slabiji trenutak. Njegova transformacija od hladnokrvnog profesionalca do čovjeka koji se zaljubljuje (i time krši vlastita pravila) majstorski je prikazana kroz minimalne, ali moćne glumačke izbore.
Heat ostaje jedan od najutjecajnijih kriminalnih filmova moderne ere, a De Nirova uloga McCauleya definitivno spada među njegove najsuptilnije, ali najefektnije izvedbe.
6. The Deer Hunter
E, ovaj film… The Deer Hunter iz 1978. godine možda nije prvi koji vam padne na pamet kad mislite na De Nira, ali trust me – trebao bi biti. Michael Cimino je izvukao iz njega nešto što rijetko viđamo na platnu.
De Niro glumi Mikea Vronskog, radnika iz Pennsylvanije koji se sa svojom ekipom (Steven i Nick) gura kroz pakao vijetnamskog rata. Ali ovo nije tipični ratni film – nema tu puno spektakularnih bitaka ili herojskih monologa. Umjesto toga, Cimino se fokusirao na nešto što boli više… kako rat razara prijateljstva iznutra.
Scena ruskog ruleta? Brutal. I ne, nije tu De Niro dramatično gestikulirao ili vikao – njegova snaga leži u onom što ne kaže. Pogled koji baca kad shvati da se Nick gubi u ludilu… taj tren kad shvatiš da tvoj najbolji prijatelj postaje netko koga ne prepoznaješ.
Zanimljivost: De Niro je za ovu ulogu bio nominiran za Oscara, dok je film osvojio nagradu za najbolji film 1979. godine. Ukupno devet nominacija – što govori koliko je ovaj projekt bio special.
Mike Vronski ostaje jedan od De Nirovih najsloženijih likova jer balansira između tradicionalnih vrijednosti malog grada i surove realnosti rata. Nema tu glume za efekt – svaki pogled, svaki pokret ruku ima svoju težinu.
7. Casino
Scorsese i De Niro su se ponovno ujedinili 1995. godine za Casino — film koji je pokazao da njihova kreativna kemija jednostavno ne blijedi s godinama. Ovaj put De Niro je utjelovio Sama “Ace” Rothsteina, sportskog kladioničara koji postaje kralj Las Vegasa (a zatim i njegova najveća žrtva).
Robert De Niro glumi glavnu ulogu u filmu Casino, koji je režirao Martin Scorsese. Film prati lik Sama “Ace” Rothsteina, sportskog kladioničara i mafijaškog suradnika kojeg je Chicago Outfit poslao u Las Vegas da vodi kasino Tangiers.
Ace uspješno udvostručuje profit kazina u ranim 1970-ima dok nenatkrivena gotovina ide mafijaškim šefovima. Njegovo osiguranje preuzima prijatelj iz djetinjstva Nicky Santoro (Joe Pesci) — nasilni egzekutor čije nasilje počinje donositi ozbiljne probleme s policijom i medijima.
Paralelno s poslovnim uspjehom, Ace se zaljubljuje u prevaranticu Ginger McKenna (Sharon Stone). Ožene se i dobiju kćer Amy, ali njihov brak je pun sukoba zbog Gingerine ljubavi prema bivšem dječaku Lesteru Diamondu. De Niro prikazuje Aceovu transformaciju od hladnokrvnog poslovnog čovjeka do opsjednutog muža koji koristi Nickyjevu ekipu za nasilno rješavanje privatnih problema.
Film istražuje teme moći, korupcije i nasilja kroz pad podzemlja u Las Vegasu. De Niro majstorski prikazuje složeni lik koji balansira između profesionalizma i osobne destrukcije — njegova sposobnost prenošenja unutarnjih borbi kroz suptilne promjene u mimici čini ovu ulogu jednom od najsnažnijih u njegovoj karijeri.
Casino ostaje jedan od najpoznatijih De Nirovih filmova koji naglašava njegovu sposobnost igranja složenih likova unutar kriminalnog miljea.
8. Mean Streets
Ovaj film iz 1973. zapravo predstavlja početak jedne od najslavnijih glumačkih suradnji u povijesti kinematografije. Robert De Niro u ulozi Johnnyja Boya pokazuje zašto je Scorsese prepoznao u njemu nešto posebno — tu sirovost i autentičnost koja će kasnije definirati njegove najpoznatije uloge.
Johnny Boy nije tipičan mafijaš kakve smo navikli gledati. De Niro ga prikazuje kao neurotičnu mješavinu šarma i nepredvidljivosti, čovjeka koji živi na rubu katastrofe. Jedna scena posebno ostaje u sjećanju — kad Johnny Boy ulazi u bar uz zvuke Rolling Stonesa, De Niro zrači tom opasnom energijom koja će postati njegov zaštitni znak.
Za razliku od kasnijih uloga gdje će De Niro biti hladnokrvni profesionalac, ovdje glumi impulsivnog outsajdera koji ne može kontrolirati svoje postupke. Njegova kemija s Harveyjem Keitelom (Charlie) stvara napetost koja pokreće cijeli film.
Scorsese je kasnije rekao da je prepoznao De Nirovu sposobnost da postane netko potpuno drugačiji pred kamerama. Johnny Boy zahtijevao je glumca koji može biti istovremeno smiješan i zastrašujući — i De Niro je savršeno pogodio tu tanku granicu.
Film je sniman na lokacijama u Little Italyju za samo 27 dana, ali De Niro je uspio kreirati lik koji se pamti desetljećima. Njegova naturalistička gluma u Mean Streets postavila je temelje za sve buduće suradnje s Scorseseom.
Kritičari su odmah prepoznali da se rađa nova glumačka zvijezda. De Niro osvaja nagrade za najbolju sporednu ulogu, što mu otvara vrata za veće projekte poput Kuma II godine kasnije.
9. The King of Comedy
Zanimljivo je kako neki filmovi budu potpuno nedovoljno cijenjeni u svojoj eri, a onda decenijama kasnije postanu kultni klasici. “The King of Comedy” iz 1982. je upravo takav slučaj – film koji je publika u kinima dočekala s nevjericom, a kritičari s podijeljenošću.
De Niro ovdje glumi Ruperta Pupkina, ambicioznog komičara koji želi postati slavan bilo kojim načinom. Scorsese je režirao ovaj tamni portret američke opsjednutosti celebrityjem, a De Niro je stvorio lik koji je istovremeno patetičan i zastrašujući. Pupkin nije tipičan “loš momak” – on je obični tip koji sanja o slavi, ali njegove fantazije postaju sve opasnijih razmjera.
Film prati Pupkinove pokušaje da impresionira slavnog TV voditelja (kojeg glumi Jerry Lewis), uključujući i otmicu kako bi dobio priliku nastupa. De Niro prikazuje ovog lika s neugodnom autentičnošću – vidite kako se Pupkin uvjerava da je njegova opsjednutost opravdana, kako živi u svijetu svojih deluzija.
Premda je “The King of Comedy” bio financijski neuspjeh u kinima, danas ga mnogi smatraju proročanskim. Film je predvidio eru reality TV-ja i društvenih mreža gdje svatko može postati slavan. De Nirova interpretacija Pupkina pokazuje tamnu stranu američkog sna – što se događa kada običan čovjek postane očajan za pažnjom i priznanjem.
Kritičari su istaknuli De Nirovu hrabrost u prikazivanju tako neugodnog lika. Nema tu tipičnog “antijunaka” – Pupkin je jednostavno žalostan čovjek čije ambicije prelaze sve granice normalnosti. To što De Niro čini ovaj lik razumljivim (ako ne i simpatičnim) govori o dubini njegove glume.
10. Once Upon a Time in America
Sergio Leone je stvorio nešto što se može opisati samo kao kinematografska poema – epski gangsterski film koji je De Niru dao priliku da pokaže svoju najintrospecitvniju stranu. Za razliku od eksplozivnih uloga u Scorseseovim filmovima, ovdje David “Noodles” Aaronson zahtijeva potpuno drugačiji pristup.
Film traje gotovo četiri sata (u originalnoj verziji), a De Niro nosi glavnu ulogu kroz tri različita životna doba svog lika. Najfascinantniji dio njegove transformacije dogodio se u post-produkciji – kada je saznao koliko će film biti skraćen za američku distribuciju, De Niro se javno usprotivio toj odluci.
Europska verzija filma traje 229 minuta i predstavlja Leoneovu originalnu viziju, dok je američka verzija skraćena na 139 minuta. De Niro je bio toliko razočaran ovim rezovima da je izjavio kako skraćena verzija “ubija dušu filma.”
Njegovu predanost ulozi najbolje ilustrira činjenica da je učio jidiš kako bi autentično prikazao židovskog gangstera s Lower East Sidea. Ennio Morricone je komponirao glazbu specifično za De Nirove scene, stvarajući melankoličnu atmosferu koja prati Noodlesovu nostalgiju.
Film je u Cannesu doživio petnaestominutno ovacije, ali u Americi je bio komercijalni neuspjeh zbog drastičnih rezova. Danas se smatra Leoneoivim remek-djelom i jednim od najambicioznijih filmova u De Nirovoj karijeri – onim koji dokazuje da veliki glumac može nositi epsku priču o prijateljstvu, izdaji i prolaznosti vremena.