Kurkuma, ljuta papričica… otkrivamo koliko su začini štetni ili korisni za vaš organizam

Često se tvrdi da čili, kurkuma i drugi začini imaju zdravstvene prednosti ili čak sposobnost da “jačaju naš imunološki sustav”. No mogu li začini doista pozitivno pridonijeti našoj hrani ili nam pomoći u obrani od bolesti?

Začini su dio naše prehrane već tisućama godina – prirodno nam je popapriti obrok, ispijati čaj od đumbira i dodati ljutu papričicu u obrok. No, u posljednje vrijeme neki začini su neslužbeno postali supernamirnice, prenosi rts.rs.

Primjerice, tijekom predizborne kampanje 2016. Hillary Clinton je navodno jela jednu ljutu papričicu uz svaki obrok kako bi se zaštitila od bolesti. Kurkuma, koja se u Aziji koristi tisućljećima, našla je put do kafića diljem svijeta u obliku “zlatnog mlijeka” – a tijekom pandemije, zdravstvene preporuke tvrdile su da može “pojačati naš imunološki sustav” i zaštititi nas od bolesti. Sada je, prema riječima poznatog kuhara, “posvuda”.

U međuvremenu, kajenski papar još se nije oporavio od nepromišljene “Beyoncé dijete” iz 2013., koja je sugerirala konzumiranje mješavine kajenskog papra, javorovog sirupa, limuna i vode za mršavljenje, piše N1.

No dodaju li začini stvarno ikakve zdravstvene prednosti našoj hrani ili nam pomažu u obrani od bolesti? I mogu li nam neki od njih nauditi?

Zdravstvene prednosti ljute papričice

Ljute papričice jedan su od najpoznatijih i najčešće korištenih začina. Mnoga su istraživanja ispitivala njihove potencijalne učinke na naše zdravlje – no otkrila su i korisne i štetne učinke.

Kapsaicin je glavni aktivni sastojak čilija. Kada jedemo čili, molekule kapsaicina stupaju u interakciju s temperaturnim receptorima u našim tijelima, šaljući signale mozgu kako bi stvorili osjećaj topline.

Neka istraživanja čak pokazuju da nam kapsaicin može pomoći da živimo dulje.

Talijanska studija iz 2019. pokazala je da su ljudi koji su jeli hranu začinjenu čili papričicama četiri puta tjedno imali manji rizik od prerane smrti u usporedbi s onima koji nikada nisu jeli čili. (Istraživači su kontrolirali čimbenike načina života, uključujući pušenje, tjelovježbu i cjelokupnu kvalitetu prehrane.)

A 2015. godine istraživači u Kini, koji su ispitivali poveznicu konzumacije čilija i zdravlja na gotovo 500.000 odraslih Kineza, otkrili su da je jedenje čilija povezano s manjim rizikom od smrti. Oni koji su začinjenu hranu konzumirali gotovo svaki dan imali su 14 posto manji rizik od smrti od onih koji su začinjenu hranu jeli rjeđe od jednom tjedno.

“Glavna otkrića bila su da je veći unos začinjene hrane povezan s nižim rizikom od smrtnosti, posebice smrti od raka, bolesti srca i respiratornih bolesti“, kaže istraživač Lu Qi, profesor nutricionizma na Harvard School of Public Health.

To, međutim, ne znači da će, ako počnemo jesti velike količine ljute papričice, to kratkoročno zaštititi naše zdravlje – odnosno zaštititi nas od respiratornih infekcija.

Važno je imati na umu da je kineska studija pratila ljude sedam godina. Dakle, čak i ako je čili imao zaštitni učinak na zdravlje sudionika, a ne samo da su ljudi koji su jeli čili bili zdraviji na početku ispitivanja, učinak se vjerojatno povećavao s vremenom – ne unutar nekoliko tjedana ili mjeseci.

Profesor Qi pokušao je odvojiti učinke konzumacije čilija od svega ostalog kontrolirajući dob, spol, razinu obrazovanja, bračni status, prehranu i čimbenike stila života, uključujući unos alkohola, pušenje i fizičku aktivnost. On sugerira da bi manji rizik od bolesti povezan s jedenjem čilija mogao biti djelomično posljedica kapsaicina.

Utjecaj na kognitivne funkcije

“Utvrđeno je da određeni sastojci začinjene hrane, kao što je kapsaicin i lipidni profili poboljšavaju metabolički status i smanjuju kolesterol u krvi, a to može djelomično objasniti zapažanja u našoj studiji,” rekao je Qi.

Brojne su studije također pokazale da kapsaicin može povećati količinu energije koju sagorijevamo i može smanjiti naš apetit.

Zumin Shi, izvanredni profesor na Odsjeku za ljudsku prehranu na Sveučilištu u Katru, otkrila je da je konzumacija čilija povezana s manjim rizikom od pretilosti i da je korisna za visoki krvni tlak. Dakle, kada je proučavala učinke jedenja ljutih papričica na kognitivne funkcije, očekivala je hat trick.

No kada je mjerila kognitivne funkcije odraslih Kineza u odnosu na njihovu konzumaciju čilija, otkrila je da ljudi koji jedu više čilija imaju lošije kognitivne funkcije. Taj je učinak bio najjači za pamćenje: unos čilija iznad 50 grama dnevno bio je povezan s gotovo dvostruko većim rizikom od lošeg pamćenja O samom riziku su izvijestili sudionici pa treba napomenuti da se tako dobiveni podaci smatraju nepouzdanima.

Osjećaj ljutine koji dolazi s jedenjem čilija odavno je fascinirao znanstvenike. Također pruža uvid u to zašto se čili može povezati s kognitivnim padom: osjećaj ljutine rezultat je evolucije biljaka kako bi se zaštitile od bolesti i štetnika.

“Iako su neke biljke evoluirale da postanu gorke ili ljute za predatore, bolje je ako sama biljka može postati otrovna”, kaže Kirsten Brandt, predavačica na Institutu zdravstvenih znanosti u Centru za istraživanje ljudske prehrane na Sveučilištu Newcastle u Velikoj Britaniji.

Ali ti spojevi uglavnom manje utječu na nas nego na insekte. “Malo toksina može biti dobro, poput kofeina, koji ubrzava naš metabolizam pa se osjećamo budnije”, kaže ona. “Međutim, dosta toga je i loše za nas.”

Spojevi koji začinima daju okus i aromu nisu štetni za ljude, kaže Dwayne Mellor, dijetetičar i viši suradnik na medicinskoj školi Aston u Birminghamu.

“Iako su mnogi pigmenti i gorki okusi koje inače uživamo u hrani tu kako bi zaštitili biljke od insekata, navikli smo na razine toksičnosti tih okusa – možemo se nositi s mnogim od tih biljnih spojeva, uključujući tanine u crnom čaju, dok neke vrste to ne mogu.”

S druge strane, čak i ako spoj unutar određenog začina može imati blagotvorne učinke, obično ga ne konzumiramo dovoljno da bismo napravili bilo kakvu razliku.

Na primjer, polifenoli: spojevi koji se nalaze u mnogim biljkama imaju protuupalno djelovanje. Zdravstvene dobrobiti začina djelomično se pripisuju visokim razinama ovih polifenola. Međutim, pregled istraživanja iz 2014. kaže da je još uvijek nejasno ograničava li mala količina tih konzumiranih spojeva njihove zdravstvene prednosti.

Dok su neke studije dale ohrabrujuće nalaze, 11 studija iz 2022. zaključilo je da su zdravstveni učinci jedenja kapsaicina i začinjene hrane nejasni, niti je baza dokaza “iznimno visoke kvalitete”.

Zdravstvene prednosti kurkume

Još jedan popularan začin za koji se vjeruje da blagotvorno djeluje na ljudsko zdravlje je kurkuma. To se naširoko pripisuje kurkuminu. Mala molekula koja se nalazi u kurkumi obično se koristi u alternativnoj medicini za liječenje upala, stresa i mnogih drugih stanja.

Međutim, nedostaju čvrsti dokazi da je kurkuma korisna.

Brojne studije su laboratorijski otkrile da kurkumin djeluje u borbi protiv raka. Ali laboratorijsko okruženje uvelike se razlikuje od ljudskog organizma. Istraživači kažu da je njegova bioraspoloživost preniska da bi normalna procija imala bilo kakve zdravstvene prednosti.

To može biti slučaj i s drugim začinima – iako su neki istraživači proučavali zdravstvene dobrobiti dodataka prehrani koji uključuju veće doze određenih začina – i pronašli obećavajuće rezultate. Na primjer, studija iz 2023. pokazala je da svakodnevno uzimanje dodatka đumbira može pomoći u kontroli upale kod ljudi s autoimunim bolestima, uključujući lupus i reumatoidni artritis.

U zapadnom svijetu ovo sve veće zanimanje za začine, pa tako i za kurkumu kao alternativni lijek, zadnji put je zabilježeno u srednjem vijeku, kada se smatralo da začini imaju ljekovita svojstva, ističe Paul Friedman, profesor povijesti na Sveučilištu Yale.

“Začini su se koristili za uravnoteženje svojstava hrane.” Ljudi su mislili da je hrana topla, hladna, mokra i suha, te im je bila potrebna ravnoteža”, objašnjava prof. Friedman. Riba se smatrala hladnom i mokrom, na primjer, dok su začini bili ljuti i suhi.

Srednjovjekovni pogled na začine

Ideja o korištenju hrane kao lijeka i balansiranje svojstava poput vrućeg i hladnog ili mokrog i suhog također su središnja načela ayurvedske medicine, koja se u Indiji prakticira tisućama godina.

“Naša moderna fascinacija začinima približava nas srednjovjekovnom pogledu nego što je to bilo prije 50 godina – kada je postojao zid između moderne medicine poput antibiotika i tradicionalne medicine prošlosti koja nije djelovala”, dodaje Friedman.

Kao dio svog rada, Kathryn Nelson, bivša asistentica u istraživanju na Institutu za terapeutska otkrića i razvoj Sveučilišta u Minnesoti, promatrala je molekule kako bi vidjela mogu li biti spojevi za nove lijekove. Odlučila je proučavati kurkumin nakon što je više puta naišla na tvrdnje o njegovim učincima na zdravlje.

“Istraživači mogu pokazati učinke u stanicama uzgojenim u epruvetama dodavanjem spojeva u njih i promatranjem što se događa sa stanicama”, objašnjava Nelson.

Ali otkrila je da je molekula kurkumina “užasan” lijek jer nije bioraspoloživ – što znači da ga tijelo ne može iskoristiti nakon što se probavi. Tanko ga crijevo ne apsorbira lako, a njegova se struktura može promijeniti kada se veže za proteine ​​u tankom i debelom crijevu. Kao rezultat toga, njegove dobrobiti gotovo da i ne postoje.

Možda postoji nešto u kurkumi što je korisno, ali to nije kurkumin, naglašava Nelson. Osim toga, ako se kurkuma tijekom pripreme jela kuha, dodaje, dodaje drugoj hrani i zagrijava, mijenjaju se njezini kemijski sastojci.

Napominje da ako konzumiramo puno kurkume nije štetno, ali ne bi savjetovala da je koristite kao lijek.

Postoji li korelacija

Čili i kurkuma su naširoko proučavani, ali većina ispitivanja samo je uspoređivala podatke o konzumiranju i različitim zdravstvenim ishodima, što ne odvaja uzrok od posljedice. A istraživanja provedena u laboratorijima ne moraju se nužno primijeniti na ljudsko tijelo.

Kao i kod većine istraživanja prehrane, teško je razdvojiti korelaciju od uzročnosti.

Talijanska studija iz 2019. koja je otkrila niži rizik od smrti povezan s jedenjem čilija bila je samo promatračka, pa je nemoguće zaključiti je li jedenje čilija produžilo život ljudi, jesu li već zdravi ljudi skloni konzumiranju više čilija ili je nešto drugo u pitanju.

Međutim postoji jedan trag koji bi istraživačima mogao pomoći u razumijevanju talijanskih i mediteranskih kultura odnosno njihovog konzumiranja čilija, kaže autorica studije Marialaura Bonaccio, epidemiologinja na Mediteranskom neurološkom institutu u Italiji.

“Čili je uobičajen u mediteranskim zemljama”, kaže Bonaccio. “Uglavnom se jede s tjesteninom i mahunarkama ili povrćem.”

Istraživanje je također otkrilo da bi dodavanje mješavine začina hamburgerima potencijalno moglo dovesti do smanjenja oslobađanja slobodnih radikala u tijelu osobe u odnosu na one koji su jeli hamburger bez začina, te da bi meso moglo biti manje kancerogeno. No te se koristi jednostavno mogu objasniti time što su začini dobri konzervansi, napominje Mellor, koji nije bio uključen u studiju.

“Začinjavanje mesa dobro je poznata tehnika za konzerviranje mesa”, prisjeća se Mellor. “Dobrobiti začina, stoga, mogu biti više očuvanje hrane nego izravne koristi za nas.” Ali bilo kako bilo, mogli bismo imati koristi jer hranu i dalje čini manje štetnom”, dodaje.

Mnogi istraživači vjeruju da zdravstvene dobrobiti začina zapravo proizlaze iz onoga s čime ih jedemo. Primjerice, u posljednje vrijeme sve se više koriste kao zamjena za sol, kaže Lippi Roy, klinička docentica na New York Medical Centeru. “Začini čine hranu ukusnom i aromatičnom, a mogu biti i zdravija alternativa soli.” Zapravo, prošle su godine istraživači dokazali da zamjena soli i zasićenih masnoća začinima može učiniti popularnu hranu jednako ukusnom.

Također često prakticiramo jesti ljute papričice s povrćem – što naravno također pogoduje našem zdravlju.

Dakle, iako nam “zlatno mlijeko” kurkume neće naškoditi, možda bi bilo bolje jesti povrće s dodatkom začina. I svakako se ne bismo trebali oslanjati na njih kao način obrane od – ili borbe – protiv bilo koje vrste bolesti, piše N1.